Tvorac Grada

Nikola Pejaković: Izlazak iz kome

Pogledaj prethodnu temu Pogledaj sledeću temu Ići dole

Nikola Pejaković: Izlazak iz kome

Počalji  danica taj Ned Nov 18, 2012 3:31 am

Neki dan čitam kako je neki doktor, neurohirurg, školovan na Harvardu, aktivno se bavio svojim poslom, godinama operisao ljude i onda, jednoga dana, pao u komu.



Kad se probudio, saopštio je svojoj djeci, ženi, punici i šefu svoje masonske lože, da je bio u Raju. Znači, dok su oni mislili da on leži kao klada, da su mu dani odbrojani, dok su lelekali oko kreveta u skupom apartmanu (apartman ima izolaciju i smije se naglas kukati), dotur se sretao sa nekim lijepim ženama i višim bićima – to su doktorove riječi. Ovi su mislili da je izludio, htjeli da ga vrate nazad u komu, da se još malo izkomira (nakomiriše) ne bi li došao sebi i prestao da lupa gluposti (pričati o Raju i Paklu, u toj modernoj državi, lupetati o zagrobnom životu i oblacima u visokoplaćenoj naučnoj zajednici, može prouzrokovati gubljenje statusa i privilegija, plate u funtama i kućice u cvijeću), ali ovaj se nije dao, pobjegao im je iz stacionara, preko leja sa ružama i ograde od starog engleskog kovanog gvožđa (kakvu samo Englezi znaju da iskuju) i - napisao knjigu.

E, sad, i ta knjiga će da donese neki dinar, pa se porodica malo odobrovoljila, kao, malo će da švrlja sa strane, al će da se vrne kući, u naučno jato, među nobelovce i lovce na lisice, među Serove ili Sirove, kako vam drago, mislim, kako čitate tu englesku riječ – Sir. I tako će ti Serovi ili Sirovi, da malo sačekaju, pa ako ovaj i dalje bude bušio, ludovao i uznemiravao naučnu, ateističku i gnostičku javnost, isključiće ga iz svih mogućih Golf i Kantri klubova, izbaciti ga iz svijeta doktora; biće odstranjen kao šenuo iz društva ovih i onih naučnika, iz svih tih Udruženja koje su osnovali ljudi koji vjeruju u Darvina, odnosno, majmuna, u Veliki prasak iliti Ajne grose špricen i kapitalizam, odnosno, imperijalizam.

Komunista koji voli pare, to je monstrum 21. vijeka, to je čudovište za nova vremena, za Novo vrijeme. Socijalisti koji se kunu u Soroša, pa to je da ti se duša zaledi od straha i stida. E, ti su odlučili da Doktoru stanu za vrat, da mu pokažu da nema zezanja sa naukom. Ne more jedan dan vako, drugi nako.

I tako će taj Englez, koji je čačkao ljudima po mozgu i nervima, sada morati da nađe drugi posao, jer mu više neće biti dozvoljeno, s obzirom da iznosi nerazumne, neuravnotežene i uznemiravajuće stvari u javnost, da prebira po vijugama i gura ruke u sivu masu i mesni narezak.

Tako to biva danaske. Takvo je doba. Mada, uvijek su ljude bacali u tamnice kada su govorili istinu. Sjetimo se i Kočićevih riječi o slobodi i istini i kako prođe onaj ko ju ljubi; njih se uvijek vrijedi sjetiti. Znači, ništa se nije promijenilo, uvijek postoji neko ko baca u tamnicu i neko koga bacaju. Doktori su, recimo, odlučili da pederastija nije bolest, da se ljudi tako rađaju i donijeli odluku da svi moraju tako da misle ako hoće da rade kao psihijatri, psiholozi itd. Iznošenje suprotnih, polemičkih, stavova, nije dozvoljeno ili se, u najmanju ruku, smatra neukusnim i neozbiljnim; potezati to, kobiva, tako jasno i sasvim definisano pitanje (a definisano je, kao što rekosmo, 1973. u Americi, a 1995. u ostatku svijeta, s tim da su priznali određene mentalne poremećaje vezane za homoseksualizam - egodistona, neprihvaćena, homoseksualnost i situaciona (zatvor). To, kobiva, liječe.

Jedan je tako, vođen istom logikom, rekao da je on pedofil od rođenja i da iskreno voli djecu – i u Holandiji su mu dali da osnuje stranku. Kasnije su je, bržebolje, zabranili, ali ostala je poruka – svaka bolest, strast i devijacija u Novom svjetskom poretku ima svoje mjesto i neće se nazivati bolešću, nego realnim stanjem na terenu.

Tako su nekad rekli i ovo: Ako ne vjerujete u Darvinovu teoriju, nema vam mjesta u modernoj naučnoj zajednici, nema vam mjesta u Institutima, na Univerzitetima, Laboratorijama, nema vam lagodnog života profesorskog, nema zvanja i epoleta, nema nobelovih nagrada niti večera sa prestolonaslednicima. Nema vas nigdje, drugovi i drugarice!

Da skratimo, ako vjerujete u Boga, vi ste propali. Vi ste primitivac i budala. Vi ste čovjek sa smanjenim intelektualnim sposobnostima. Vi ste, ukratko, glupan. Pravila i zablude su tu da traju i da se poštuju do imbecilnosti. Kod nas je redovna pojava da, čim pričate o ćirilici, o Srbima, o Draži, odmah se četnik, nazadni element, odmah ste prekrajatelj istorije; pa i kad im date dokaze da su Švabe ganjale i Dražu i Tita i štampali, na istom plakatu-potjernici dvije slike, da su tražili cvaj banditen a ne jednoga, opet ništa ne znate, opet ste dezinoformisani nacionalista. Kad im kažete da svaka kuća u Americi ima američku zastavu na oluku ili fasadi, da to nije ništa čudno i da bi i mi Srbi mogli tako, opet svi - u dreku, opet ispadaš šovinista, violinista, alpinista, sandinista i šta sve ne...

I, na kraju, kad im pomenete Isusa Hrista,, to ih žigne u srce, ubode ih u živčanu sredinu sredine. Na riječ Hristos, te moderne apologete svjetskih hohštaplera, koji se igraju nauke, umjetnosti i, ponekad, žurnalistike; intelektualna klošarija, elitni trgovci pisanom riječi, plaćeni pijanci, ugledne ličnosti krivih usta, mrljavog pogleda i duvanskog baritona, ustanu kao po komandi i počnu da udaraju i mlate rukama, ne gledajući koga kače i gdje slijeću udarci.

Zašto ih Hristos toliko nervira? Zašto ih, recimo, nervira konstatacija jednog uglednog naučnika koji kaže: Vjerovatnoća da su ovaj svijet i život na njemu nastali slučajno, igrom slučaja, manja je od vjerovatnoće da će tornado koji prođe auto-otpadom usisati u sebe dijelove Ševroleta i spojiti ih, sastavivti od njih auto, znači, stvoriti Ševroleta koji može da se vozi. Vjerovatno im to liči na anegdotu, nije na nivou naučne istine, pa se zato gicaju.

Zašto ih Hristos toliko nervira? Zato što su ga izigrali, izdali i pokušali da zaustave. Nervira ih činjenica da nema objašnjenja, da jedan tako usamljen glas, glas čovjeka na zemlji, postane takva gromoglasna i jaka sila, da obgrli čitav svijet i pronese Istinu, osim objašnjenja da je u pitanju bio Bogočovjek, a ne samo običan građanin. Kako da objasne da se ljudi već dvijehiljade godina krste i klanjaju Gospodu; kako da objasne neizmjernu, goruću, vatrenu, nesalomivu ljubav prema Majci Božijoj, prema Bogorodici; kako da objasne da su čuda moguća i da se događaju. Kako, kad oni kažu da čuda nema; da čuda ne postoje, da je sve objašnjivo, da je sve moguće ubaciti u logiku, u sistem, u naučni obrazac. Kako da sad zatvore sve svoje Klubove i golf terene, sve svoje skupe Univerzitete i Lovačke domove i priznaju da su pogriješili; kako da priznaju da je ovaj komirani doktor u pravu, i da su svi oni, svi do jednog, bar jedanput u životu osjetili Božiju ljubav na sebi; da su primjetili božanski dar u nekom čovjeku, božanski glas u pjevaču, snagu u invalidu, nevjerovatnu energiju slijepog i njegovu sposobnost da vidi, osjeti i zna ono što drugi ne znaju i, pored zdravih očiju, ne vide; da su se, u svojim naučnim eksperimentima, susreli sa neobjašnjivom lakoćom i preciznošću kojom je Bog napravio ovaj svijet.

Ne moraju da zatvaraju te Klubove, pogotovo ne moraju onaj koji im mnogo znači, na Ruskoj rijeci, Bohimian Grouv (Bohemian Grove), ali nek znaju da im neće proći Sodomizacija i Gomorizacija svijeta, odnosno, povlačim riječ, to im je već prošlo, već su ponizili čovjeka i njegovu dušu uprljali svjetskim smradom i kolomašću; ali im to neće potrajati, nećete stići tako daleko koliko ste namjerili, gospodo i drugovi. Od govana se pita ne pravi. Ne zato što to jedan mali, četvoroprsti kolumnista, tako kaže, nego zato što vam Gospod neće dozvoliti da još dugo seruckate po njegovoj bašti i zapišavate ljude. Gejm over.

Moram da priznam da sam i sam bio ateista. I to zadrti. Ali, ta priča, Pavle i Savle, davno je ispričana. Ono što sam htio da kažem je – ponekad su mi smiješni ti pokušaji da se objasni ovaj svijet, ali razumijem tu potrebu; ko ne bi želio da shvati i objasni ovo oko nas i ovo u nama. I još nešto, važno, čini mi se: Nema razlike među ljudima koji idu u Crkvu i koji ne idu. Isti su to ljudi, niko tu nije ni dobar samo zato što stoji u Hramu, na službi, niti je neko zao jer nedeljom ujutro sjedi u kući i igra se sa svojom djecom. Nema toga, ne postoji ta podjela, postoje samo oni koji tragaju i oni koji ne tragaju za Istinom. Bolje jedan dan živjeti onako kako je Isus učio da treba da se živi, nego jedan dan provesti na koljenima, u molitvi. Ipak, odlazak u Crkvu je čin poslušnosti, čin poštovanja; kao nedeljni ručak kod roditelja; ako slažete i ne odete, peče vas savjest jer niste ispoštovali oca i majku. Tako je i sa Crkvom, ne možete reći – moliću se ja sam, ne treba mi zajednica (napravi mi mama ručak, ješću ja to sa familijom u svojoj kući, a sjećaću se tebe i tate između zalogaja). Ne ide to, ne ide, nisi sam na svijetu; kad xaraš po atomima, xaraš u ime svih, kad vršiš eksperimente, imaš odgovornost zrelog čovjeka, nisi dijete koje od lego kocki pravi neke nove oblike. Ti, lego naučnici, lego fizičari, misle da ja ne znam šta je njihov ultimativni cilj: dokazati da nema Boga. U to se nauka pretvorila, a kultura, kao stara drolja, prati je u stopu. Avangardno je i moderno (postmoderno), pljunuti na ikonu Hrista.

Još nešto, kad sam se već zaletio, poruka Organima reda i zakona ove države: Pustite vehabije na miru. Ako se ljudi mole Bogu, rade zemlju, žive po pravilima svoje vjere i učenja, nemate prava da ih dirate. Ako pripremaju nedjela i gomilaju oružje – hapsite; ako smišljaju neko zlo, onda će, kao i svi koji to rade i planiraju, bez obzira koje su vjere i nacije, odgovarati i pred ljudskim i pred Božijim zakonima. Svako ko je bogotražitelj, svako ko kopa i traži Istinu, mora da ima prostora da to radi; slobodu da to čini. Ne može se vjera u čovjeka utjerati niti istjerati kanxijom. Mi, Srbi, moramo prvo biti hrišćani, pa onda Srbi, jer, u obrnutom slučaju, nismo Srbi već marva. Nema Srbije bez Svetosavlja, zato i jeste ta država na ivici ponora, jer su unuci izdali đedove. Državnost Srbije je zapečaćena Pravoslavljem, a ne nekim provizornim međunarodnim zakonima i pravom (svjedoci smo kako se to međunarodno pravo krši kad zatreba Anglosaksoncima). I sad, poruka Organima Srbije: Osnujte Svetosavski državni institut (SDI); udarite jače temelje, zabodite stubove države dublje, tamo gdje je tvrdo, tvrđa zemlja, naslonite ih na stijenu svetosavsku. U suprotnom, vjetri istorije će nas sve oduvati.

Doktor je napisao knjigu, a ja kolumnu. Ja nisam bio u komi (ako ne računamo neka pijanstva koja su imala sva obilježja komatoznog stanja) i nadam se da neću, ali sam, ovako, bez bendeka, sa četiri prsta i burmom na ruci, spreman da posvjedočim da je Gospod posredi nas. Da je među nama i da će biti tu, do kraja svijeta. Praštajte...



OFREKORD

A sada, pjesma, ruke gore. Samo za vas, mega-hit Ašera Ahmedovskog (USHER AHMEDOVSKY):

I kad umrem meni

neće lako biti

istina će da ispliva

sve će se otkriti.



I kad umrem meni

lako biti neće

tek u smrti, neke stvari

jako zaboleće.



Izvor: Glas Srpske



avatar
danica
Admin

Број порука : 510
Join date : 28.05.2011

Pogledaj profil korisnika

Nazad na vrh Ići dole

Pogledaj prethodnu temu Pogledaj sledeću temu Nazad na vrh

- Similar topics

 
Dozvole ovog foruma:
Ne možete odgovarati na teme u ovom forumu