Tvorac Grada

Чудесна исцелења - мањински мозаик на ХРТ

Pogledaj prethodnu temu Pogledaj sledeću temu Ići dole

Чудесна исцелења - мањински мозаик на ХРТ

Počalji  danica taj Sre Maj 23, 2012 8:55 am

ČUDESNA ISCJELJENJA - MANJINSKI MOZAIK NA HRT


http://manastir-lepavina.org/share_video.php?file=video_lep/hrt_manjinski_mozaik_190512.flv

ČUDESNA ISCJELJENJA



U manastiru Lepavina nedaleko od Koprivnice, koji datira još iz 16. stoljeća, nalazi se čudotvorna ikona Presevete Bogorodice Lepavinske. Pripisuju joj se iscjeliteljske moći, kao i vodi koja izvire ispod crkve.

O čudesnim iscjeljenjima i osobnim doživljajima svjedoče neki od mnogobrojnih vjernika koji su posjetili manastir. Inače, manastir Lepavina poznat je i po čuvanju vrijednih starih evanđelja iz 13. i 14. stoljeća, kao i po širenju duhovnosti preko interneta koje redovito obavlja iguman Gavrilo.

Realizatorica: Martina Miljković
Snimatelj: Damir Sobota
Novinarka: Sanja Kos-Bojanić

Izvor: http://www.hrt.hr/index.php?id=enz&tx_ttnews[cat]=407&cHash=f459e39e29


* * *

Praviti televizijsku emisiju dokumentarnog tipa o čudima vjere predstavlja izazov, ali nosi i opasnost da se izgubi mjera između suštinske priče o čudu vjere i forme vizuelnog predstavljanja. U emisiji Manjinski mozaik Hrvatske radiotelevizije, emitovanoj 19.5.2012., posvećenoj ovog puta srpskoj nacionalnoj manjini u Hrvatskoj i manastiru Lepavini nađena je dobra mjera, a formalni aspekt je podređen suštinskom. “Čudesna iscjeljenja” naslov je pomenute emisije. Sam naslov emisije je s jedne strane intrigantan, s druge strane klasičan i pristaje emisiji koja prikazuje jedan manastir. Pošto ovo nije prvi put da se u Manjinskom mozaiku prikazuje manastir Lepavina, već unaprijed u najavi emisije pobuđena je radoznalost na koji će način biti varirana temu o manastiru Lepavini. Ovaj put u emisiji prikazan je manastir Lepavina prije svega kao sveto mjesto gdje se događaju čudesna iscjeljenja, a u pozadinskom planu je činjenica da se radi o jednom kulturnom i vjerskom toposu posebno vezanom za srpsku nacionalnu manjinu u Hrvatskoj. To ispunjavanju bitnog okvira jedne emisije posvećene nacionalnim manjinama uopšte ne smeta, jer bez potrebe za naglašenim i ponavljanim akcentuiranjem pripadnosti manastira vjerskoj kulturi pravoslavnih Srba, gledalac dobija, koliko je to moguće u nekih 15 minuta programa obuhvatan prikaz o univerzalnom fenomenu vjerskog čuda iscjeljenja u odori kultnog kolorita jedne manjine. To ovoj emisiji daje poseban kvalitet i prepoznatljivo mjesto u mozaiku ostalih emisija o nacionalnim manjinama u Hrvatskoj.

Centralna okosnica oko koje se zbiva duhovni život u okviru ovog manastira je čudotvorna ikona Presvete Bogorodice Lepavinske, nepoznatog autora, kako se kaže već na samom početku emisije. Ovaj prvobitni aspekt manastira Lepavine izdvojen je kao tematski sadržaj emisije, kome su svi drugi elementi podređeni. Čudotvornost Bogorodičine ikone, posebno poštovanje Presvete Bogorodice vezano za ovaj manastir i čuda iscjeljenja koja se tu događaju, to je na određeni način tematska redukcija šire priče o manastiru Lepavini, ali ispostaviće se u emisiji kao potrebna redukcija i kao važan fokus, koji vodi ka pravom izvoru lepavinske priče. Iscjeljenje čovjeka, njegova iskonska duhovna potreba i želja da živi cjelokupnim životom van polovičnosti, koja može nekad da se manifestuje kao oboljenje, bilo duhovno, bilo psihičko, bilo fizičko spada u centralna vjerska pitanja uopšte od pamtivijeka do današnjih dana.

Struktura emisije je uspješno prilagođena sadržaju tj. pomenutoj prvobitnoj ideji vodilji. Iako se može steći utisak da je riječ o klasičnom pristupu kreiranju jedne emisije ovog tipa, autentične izjave svjedoka iscjeljenja u drugom djelu emisije daju jedan osoben emocionalni naboj televizijskoj priči. Danas sve rijeđe možemo u medijima susresti televizijskom kamerom dokumentovan primjer iskrenog i opšteljudskog emocionalnog izliva, kakav se u ovoj emisiji može vidjeti i osjetiti kao npr. u izjavi majke jednog dječaka, koja govori o čudu, a da se pritom ne stekne utisak isforsiranosti od strane autora emisije radi pojačavanja medijskog efekta u programu. U ovoj emisiji autentične izjave o iscjeljenjima su nenametljivo ukomponovane u cjelokupni tok priče, ne djeluju patetično, afektirano, ili kao izraz vjerske histerije. Jednostavna i iskrena svjedočanstva vjernika kao da predstavljaju prirodni i harmoničan nastavak izjave Mitropolita zagrebačko-ljubljanskog, gospodina Jovana na početku emisije o nemogućnosti potpuno racionalnog poimanja čuda u vjerskom životu. Upravo u izvornom iskazu „običnog“ vjernika pred kamerom postiže se jedan dokumentarnom programu potreban stepen dinamike i autentičnosti, pa tako i u izjavi jedne majke, koja nagovještava dileme koje su je isprva mučileprije nego što će kao hodočasnica doći do manastira, kada u emisiji ukazujući na svoju kćer koju drži u naručju čujemo kako kaže s osmjehom: „...a onda je došla Marija.“ Ovakav način kreiranja emisije sa primjerenom dozom dramskog postupka, čini se sasvim opravdanim. U funkciji dramskog imperativa je i muzička podloga u emisiji. Izjave sudionika su pažljivo birane, kako po svom sadržaju, tako prateći princip hijerahijskog slijeda i redaju se nizom od crkvenih dostojanstvenika u prvom dijelu emisije, preko vjeroučiteljice, koja naglašava važnu ulogu Bogorodičine ikone u pravoslavnom svijetu do „običnog“ vjernika u drugom djelu, koji govori o svom ličnom doživljaju čuda da bi se krug izjava upotpunio drugom tj. zadnjom izjavom arhimandrita Gavrila o njegovoj duhovno-prosvjetnoj djelatnosti preko interneta, koja ishodi iz manastira i kadrovima manastirske internet-prezentacije i igumanovog naloga na društvenoj mreži „facebook“, čime se na kraju emisije zapravo otvara jedno novo poglavlje priče o manastiru Lepavini, možda za neku drugu buduću emisiju.

Uvodni dio emisije je više orijentisan na kratak pregled istorijata manastira i čini se kao tek jedna od mnogih mogućnosti kako uvesti gledaoca u tok priče. Ipak taj uvodni dio znalački je urađen i funkcionalizovan u cilju približavanja gledaoca osnovnoj temi emisije. Uvodno dobijamo kadorve manastira Lepavine usred šumsko- livadske udoline snimane sa obronka obližnjeg brijega, slike idile nakon čega slijedi cijela jedna istorijska i egzistencijalna priča, koja postepeno kulminira u suzama svjedoka iscjeljenja. Crno-bijeli kadrovi daju uvodu istorijsku dubinu i utisak drevnosti. Svetogorsko porijeklo osnivača manastira je pomenuto u off-u, a pri tome je manje upućenom gledaocu data dovoljna sloboda izbora da li će da se aktivno zapita kako to da postoji duhovno-materijalni izraz Svete Gore u vidu jednog manastira, koji pripada Srpskoj Pravoslavnoj Crkvi upravo na prostoru Hrvatske, i o čemu je tu zapravo riječ, kada se pominje Sveta Gora i manastir Hilandar i koji su spletovi istorijskih okolnosti doveli do osnivanja manastira. U nastavku emisije iguman manastira, arhimandrit Gavrilo, koji je i sam Svetogorac, još jednom će podsjetiti gledaoca na svoj dolazak sa Svete Gore u manastir Lepavinu 80ih godina prošlog vijeka. Možemo možda pretpostaviti da bi gledalac mogao da se zapita otkud sve to, i otkud Svetogorac tu nedaleko od Koprivnice. U emisiji ostaje nedorečeno šta to zapravo znači i tom nedorečenošću stvara se jedna doza mistifikacije vezane za samo porijeklo manastira što je dobro sredstvo da se gledaočeva pažnja privuče.

Skoro da ništa od onoga što je od suštinske važnosti za prvobitnu ideju vodilju, a to je čudotvorna ikona Presvete Bogorodice Lepavinske, u ovoj emisiji nije zaboravljeno, a i ako jeste,kritičko oko gledaoca to ne može da primjeti, jer dobija obilje na uvid: detalje iz bogosluženja u pravoslavnom hramu manastira, može i da čuje detalje molitve sveštenika i crkvenog pojanja, a kamera hvata sa distance i prikaz svetotajinskog čina ispovijesti vjernika. Budno oko kamere uspjeva da uhvati i cijeli raspon hodočasničkih tipova okupljenih u manastiru i oko manastirskog izvora bez da ih ugrožava u njihovom molitvenom miru. Tu su žene u maramama, stariji vjernici, djeca, bračni parovi, pa i jedna moderna djevojka čiji je pogled skriven iza sunčanih naočala. Ona kao da je sišla sa društvene mreže i materijalizovala se tu u manastirskoj idili. I tu imamo slobodan prostor da bez riječi saživljavajući se samo sa okom kamere naslutimo, koji je sve spektar duhovnih potreba i motiva, koji pokreće ljude iz Hrvatske, regiona i dalekih zemalja da traže pomoć na ovom svetom mjestu.

Kraj emisije djeluje kao da će slijediti nastavak priče o manastiru Lepavini, jer na kraju iguman manastira nagovještava jedan drugi, u emisiji neraskriveni sloj duhovnog života vezanog za ovaj manastir, a to je duhovno-prosvjetna djelatnost u sferi interneta. Zaključujući emisiju, otvaraju se mnoga pitanja i stiče utisak kao da je mnogo toga nedorečenog ostalo, ali to nije manjak emisije, nego dobar medijski efekat, koji kad je riječ o čudu, predstavlja upravo onaj medijski instrument koji pobuđuje znatiželju gledaoca da dozna još više, ili da se i sam uputi u manastir i uživo se uvjeri u vjerodostojnost televizijske priče . Mjera neiskazanog i neispričanog je ono što je u izjavi Mitropolita Jovana na početku emisije nagovješteno, a to je pitanje čuda, koje se otima mogućnosti potpune racionalne spoznaje. Mjera neiskazivog postignuta je i prikazana ovom emisijom na razne načine. Harmoničan odnos između fenomena čuda i forme medijskog predstavljanja je uspješno uspostavljen, a jedna nacionalna i vjerska manjina izlazi iz okvira muzejskog i pokaznog, otkriva se u punoći životnog intenziteta, a time i kao fenomen obogaćenja šireg društva kome pripada i jasno se prepoznaje u svojoj istorijskoj vertikali. Ova emisija nije tek jedna od emisija afirmativnog karaktera, nego zaista interesantna za pogledati.
avatar
danica
Admin

Број порука : 510
Join date : 28.05.2011

Pogledaj profil korisnika

Nazad na vrh Ići dole

Pogledaj prethodnu temu Pogledaj sledeću temu Nazad na vrh


 
Dozvole ovog foruma:
Ne možete odgovarati na teme u ovom forumu